Rendgenski zraci su poznati po svojoj sposobnosti da prodiru kroz različite materijale, ali njihova upotreba za gledanje kroz zidove ima svoja ograničenja. Iako rendgenski zraci mogu proći kroz tanke materijale poput kože i tkiva, zidovi su mnogo gušći i često sadrže različite slojeve materijala koji apsorbuju ili raspršuju zrake.

Jedan od glavnih izazova u korišćenju rendgenskih zraka za gledanje kroz zidove je njihova interakcija sa materijalima poput betona, cigle i metala. Ovi materijali su mnogo gušći od ljudskog tkiva i zahtevaju mnogo jače izvore zračenja da bi se postigla penetracija. Međutim, čak i sa jačim izvorima, slike koje se dobijaju su često nejasne i teško ih je interpretirati.

Naučnici i inženjeri istražuju alternativne tehnologije koje bi mogle omogućiti gledanje kroz zidove. Jedna od takvih tehnologija je terahercno zračenje, koje koristi talase između mikrotalasa i infracrvenog zračenja. Ovi talasi imaju potencijal da prodiru kroz određene materijale bolje od rendgenskih zraka, ali su još uvek u fazi istraživanja i razvoja.

Iako je ideja o gledanju kroz zidove fascinantna, trenutne tehnologije imaju svoja ograničenja. Rendgenski zraci, iako moćni, nisu idealni za ovu svrhu zbog svoje interakcije sa gustim materijalima. Budućnost može doneti nove metode i tehnologije koje će omogućiti ovu mogućnost, ali za sada, gledanje kroz zidove ostaje izazov za nauku i tehnologiju.